Snijezna noc
Zapalila je cigaretu i odsutno pogledala u ogledalo. Zadovoljno se nasmjesila i prosla prstima kroz kosu. Prelijepa je bila, poput onih njeznih princeza iz bajki, o kojima smo slusali u djetinjstvu. A i sa njima dijelila je je jos jednu karakteristiku, bijase nesrecna. Sama. Bez svog princa da je spasi, iz pakla njenog zivota. Uputi se ka dnevnom boravku, da prodzara ognjiste, da se vatra ne ugasi. Bijase to hladna novembarska noc, u cijem se vazduhu osjecao miris snijega. Ne, pogleda kroz prozor, krupne snijezne pahulje vec su zabijelile tle. I mahnito se sudarale sa sjevercom, kao dva takmaca ko ce da osvoji vlast nad Zemljom. Zaista, vani je bjesnila prava snjezna oluja. Od fijuka vjetra strese se, osjecala je zimu u kostima. A dogovorila se da se vidi sa svojom najboljom prijateljicom iz djetinjstva, koju nije vidjela 17 godina. Bijase na proputovanju, samo ce svratiti na sat-dva da popiju kafu. Ogrnu svoj topli kaput, i zaputi se dobro znanim putem, ka gradu. Nadomak centra grada, na samom Vrbasu - na splavu stajase kafic, u kojem je susret dogovoren. Usla je u kafic i uputila se kao sanku, kad je neko dozva po imenu. Prepoznala je taj dragi zvonki glasic. Noge joj se odsjekose! Ugledala je poznato lice, lice koje se nije promijenilo ni nakon 17 godina. Ostrice maca zvanog rat nisu izborale voljeno lisce. Lice koje je nocima sanjala i pitala se gdje je. Lice njenog Aleksandra, njene prve ljubavi. "Mila, nisam ti nista htjela pominjati da sam ti nasla tvoju ljubav te da je vracam u tvoj zivot. Zeljeli smo da te iznenadimo", rece Sanela Dariji.
